Što je ŽNK Osijek duh ili kako su Imoćanka i Sarajka postale „Osječanke“ na travnjaku i izvan njega.
U veljači 2021. godine, kao senzacionalno pojačanje u polusezoni, ŽNK Osijek iznenadio je svoje konkurente i napravio veliki iskorak kada su u pitanju transferi. U svoje je redove doveo dvije prvorazredne igračice, Anelu Lubinu i Mejremu Medić, koje su u bijelo-plavi klub prešle iz ŽNK Split, Osječankama izravnog rivalskog kluba za osvajanje titule državnih prvakinja.
Nakon što su u našem Klubu provele 365 dana, osvojile titulu prvakinja u 1.HNLŽ i 1.HMNLŽ, igrale Ligu prvakinja i započele još jednu pobjedničku sezonu, bez razmišljanja kažu – Osijek je sada naš dom, a ŽNK Osijek ekipa naša obitelj!
Anela je inače iz Imotskog, konkretnije Runovića. Rođena je 1995. godine, a osim što je majstorica s nogometnom loptom također je i magistra ekonomije.
„Nogometom sam se počela baviti od malih nogu. Zavoljela sam igru uz brata i njegove prijatelje. Prvo sam ih gledala, a zatim su mi dali i da im se pridružim. Igrala sam sve više, postajala sve bolja i na kraju sam se s 12 godina priključila ženskom nogometnom klubu „Libertas“ iz Dubrovnika gdje sam se zadržala dvije sezone, a potom prešla u ŽNK Marjan iz Splita. U Splitu sam ostala do drugog razreda srednje škole kada mi je stigla pozivnica iz „Dinama“. Preselila sam se u Zagreb, igrala nogomet i završila srednju školu. Nakon srednje škole upisala sam Ekonomski fakultet u Splitu, vratila se na more, ovoga puta u ŽNK Split gdje sam ostala šest godina nakon čega me nogometni put naveo u ŽNK Osijek“, priča Anela koja je lani u grad na Dravi došla je na poziv predsjednika ŽNK Osijek, Bojana Bodražića.
Kaže poziv je stigao kao naručen.
„Iako sam u tome trenutku bila kapetanica ŽNK Split s kojim sam osvojila dvije titule državnih prvakinja bilo je vrijeme za krenuti dalje. Danas kada gledam na tu odluku drago mi je da sam tako učinila. No, tada nisam mogla ni zamisliti da će mi biti ovako dobro. Cure su me od prvoga treninga prihvatile kao da s njima igram 10 godina, a ne kao da sam došla među njih iz rivalskog kluba. U Osijeku je atmosfera sjajna, djevojke su zrele, nema onog osjećaja da sam došla među 20 žena koje se međusobno ogovaraju. Baš smo kao obitelj. U ovoj godinu što sam u ŽNK Osijek, zahvaljujući mojim suigračicama i Upravi Kluba, ne mogu se požaliti ni na najmanju sitnicu. Imam odlične uvjete, sve mi je omogućeno i jedno o čemu moram razmišljati su treninzi i nogomet. Sve ostalo je iza mene, ŽNK Osijek je moj klub i u svakoj utakmicu koja slijedi dati ću 500 posto od sebe za pobjedu. Želja mi je da osvojimo prvenstvo i da sa ŽNK Osijek igram Ligu prvakinja što nam je prošle godine izbjeglo za dlaku. Vjerujem da je to san svake cure u Klubu, ne samo moj“, kaže Anela, te dodaje kako joj i Osijek kao grad odgovara.
„Nije prevelik da bi mi smetala gužva, a ni premali da ne bi bilo sadržaja. Uvijek u slobodno vrijeme imam što raditi. Cimerica mi je suigračica Mateja Bulut. Iako se nismo poznavale prije moga dolaska u Osijek, danas se odlično slažemo. Imamo vrlo sličan i poprilično miran životni stil. S druge strane, u Osijeku je nešto je hladnija klima i ne mogu reći da mi ne nedostaje more. No, osim toga, nemam drugih zamjerki. Jasno, i obitelj mi nedostaje, mama, tata, dva brata, sestre, posebno moja sestra blizanka Zorana. Srećom ona sada živi u Zagrebu pa kada imam slobodnih par dana uvijek mogu skočiti do nje. Inače, na razdvojenost od obitelji sam se rano naviknula, nogomet me je jako mladu osamostalio“, kaže Anela koju smo uhvatili za razgovor između dva treninga, jutarnjeg kondicijskog i večernjeg na travnjaku.
„To je moja rutina koja mi odlično odgovora posebno u ovim hladnim i sivim danima uoči nastavka sezone. Aktualne zimske pripreme su odlično organizirane, imamo puno pripremnih utakmica, kao i uvijek kvalitetne treninge, a tu je i novi trener za kojega se odmah vidi da je profesionalac od kojega se puno može naučiti“.
Mjerema Medić je pak Sarajka, rođena je 1999. godine, te je najveći dio svoje nogometne karijere provela u SFK 2000 Sarajevo, dok je u ŽNK Split iz kojega je stigla u ŽNK Osijek bila tek jednu sezonu.
Nogometom se počela baviti sasvim slučajno.
„Imala sam 10 godina, a u sportskoj dvorani u kojoj se igrao mali nogomet trebali su nekoga da po potrebi podiže rampu za automobile za vrijeme utakmica. Meni je trebao džeparac i tako sam malo dizala rampu, pa malo gledala utakmice. U turniru je sudjelovao i SFK 2000 Sarajevo iz kojega su me uočili i pozvali da dođem kod njih igrati nogomet. Moji su bili protiv. Unatoč velikim naporima koje pojedinci ulažu u promociju ženskog nogometa, u to vrijeme biti djevojčica u Bosni koja želi igrati nogomet rijetkim je roditeljima zvučalo dobro i perspektivno. No brat me podržao i krenula sam. U klubu sam ostala 10 godina, prošla sam sve igračke kategorije, igrala i za sve kategorije BiH reprezentacije. Igala sam i Ligu prvakinja, prvi puta sa samo 16 godina. To je bilo veliko iskustvo. Iz SFK 2000 Sarajevo prešla sam u ŽNK Split u sezoni 2019./2020. i tamo se nisam dugo zadržala. U polusezoni 2020./2021. odlučila sam da ŽNK Split nije Klub za mene i krenula razmišljati što dalje. Bilo je ponuda, razmišljala sam i o povratku u Sarajevo, pregovarala s predsjednikom ŽNK Osijek, Bojanom Bodražićem. Bilo mi je teško donijeti odluku, srce me vuklo kući. No onda me nazvala Anela Lubina i rekla 'Ajmo zajedno u Osijek'. To je bio onaj mali klik koji mi je nedostajao. Poslušala sam ju, i drago mi je da sam to učinila.
„U Osijeku me dočekao velik i kvalitetan tim, atmosfera koja je jako zdrava i dobra za svaku igračicu. Tu se sve cure ponašaju kao da smo obitelj. Tako je bilo i prema meni, od prvog dana. Kada sam došla nisam znala ni što, ni gdje, ali sam se uz njihovu pomoć brzo snašla. Nikada nisam osjetila da između nas postoje razlike. Veliku podršku dobivam, kao i sve igračice, od Uprave kluba koja se brine o nama na zaista visokoj razini. Uvijek imamo sve što nam je potrebno za kvalitetan razvoj, treneri su odlični, a za Zdenka Glumca koji nam se tek nedavno pridružio mogu reći sve najbolje. Ima puno znanja. Vjerujem kako će nas povesti u pobjedu kojoj se nadamo na kraju prvenstva“, kaže Mejrema, te ističe kako ŽNK Osijek u ovoj sezoni ima sve što je potrebno za osvajanje prvenstva i natjecanje u Ligi prvakinja.
„Uz timski duh i odličnu logistiku, ŽNK Osijek ima jako puno talentiranih igračica, a kod ovoga tima posebno je i to što su sve igračice domaće, te što ih puno u seniorskoj ekipi izravno potječe iz mlađih kategorija ŽNK Osijek. To ih posebno veže i zbog toga bolje igraju zajedno. Ja sam jedina inozemna igračica, ali teško da se tako osjećam. Zbog zajedničke povijesti koja veže naše države osobu iz BiH u Slavoniji nitko ne doživljava kao stranca, pa tako ni mene“, govori uz osmjeh Mejrema koja, kaže, nije trenutno u životnoj fazi da pravi dugoročne planove za budućnost. No, na travnjaku se vidi barem do svoje 30. godine. Možda čak i u Osijek koji joj se kao grad jako svidio. Jednako kao i Osječani.
„U odnosu na Sarajevo Osijek je bitno manji grad, no poseban je. Miran je i dobar za život. Mislim da je to zbog ljudi. Jako su topli, vjerujem da nigdje nisu bolji. Uz nogomet i izvan njega upoznala sam puno dobrih osoba s kojima rado provodim svoje vrijeme i koji su sada dio moga života. Što reći, ovdje sam tek jedinu cijelu godinu, a već imam za prijateljicu osobu kakva je, na primjer, moja suigračica, Martina Šalek koja se jako naljutila na mene kada sam joj rekla kako sam jednom prilikom preležala noć s jako visokom temperatura, a nisam ju nazvala da me vozi doktoru! To se rijetko danas pronalazi“, zaključuje Mejrema.